"...Gledao je u njezine zelene oci upijajuci svaki i najmanji dio preljeva nijansi zelenog spektra. Oci koje su ga proganjale na svakom koraku. Oci koje su mu se, od kad su se rastali, pricinjale na svakoj zeni koju bi susreo. Upio je u sebe tu sliku i jednim trzajem tijela skocio u bezdan pred sobom. Zaustavio je vrijeme. Kazaljka je srela kazaljku i zavojnica vremena je stala... Dugo je tonuo s jedva vidljivimo osmijehom na licu ne zeleci otvoriti oci i pomutiti svetost zelene ikone koju je napokon uspio zadrzati u sebi zauvijek. Samo jedan trenutak zapravo, ali sasvim dovoljan za jedno veliko zauvijek..."

Prva prica pod nazivom Zelenooka iz knjige Zorana Žmirića, Kazalište sjena, predivna knjiga sa jos divnijom posvetom. Hvala.
I ja tebe volim.